Piše: Elizabeta Zubak, - Kršan/Potpićan, (15.03.2014.) - U ovom malom mjestu u Istri održana je projekcija filma Enesa Hotića „PrijedoRSko ljeto '92.“.
Veliki broj nazočnih mještana podrijetlom je iz dijela BiH o kojem film priča. Zato je projekcija filma prošla u osjetnom emotivnom naboju. Mnogi su gledanje filma prekidali izlazeći na zrak. Smiriti se. Teško je bilo iznova sve proživljavati ali je večeras proživljena i svojevrsna katarza. 
Gledanje filma učinilo je da poslije prikazivanja krene otvorena priča. O vremenu prošlom. O vremenu sadašnjem. O vremenu budućem. Bosna je iz ovih ljudi pričala priče. Spominjala su se imena. Umrlih žrtava. Počinitelja zločina. Nitko ničija kutija nije. Sve se zna. Film je potaknuo zaključane teme u njima. Film je učinio upravo ono što je namjera mladog redatelja i bila: pričati i nezaboraviti… i ovdje i ma gdje se nalazili svi koji su prošli rat u BiH, svi koji ostaviše svoje najdraže ispod zemlje koja svojom vrištećom šutnjom moli za nezaborav!
Na prigodnom domjenku poslije projekcije filma, sjećanja su krenula…. Rijeka riječi izašla je večeras iz ovih ljudi koji kruh i novi život potražiše i nađoše u Hrvatskoj. Pričaju kako dani idu, kako se radi, žuri, život svoje traži… kako se nema previše vremena za razmišljanja o prošlosti... sobito ako je ovako bolna, ali mnogi priznaše kako je ovaj film istina o kojoj sve manje razmišljaju upravo iz razloga što vrijeme učini da naprijed gledati moraš, ali večeras ustvrdiše kako cijena sadašnjem ugodnom životu ne smije biti zaborav. Gledati i stvarati bolju budućnost – da, ali znati da ti je na jednom ramenu prošlost, a na drugom sadašnjost. Obje su tvoje i niti jednu ne smiješ zaboraviti. Osobito ovu prošlost koja poziva na ravnanje po njoj i naše budućnosti. Bez toga, ako dozvolimo da zaborav prekrije mezarja i grobove… djeci ostavljamo mogućnost otvaranja novih. To je građenje budućnosti bez poznavanja i priznavanja prošlosti, a to svojoj djeci ne smijemo ostaviti u amanet. Film je priča o tome.
(Exitmediafilm.com)
